Varanje na testovima je ozbiljan problem koji ima negativne obrazovne, socijalne i psihološke efekte. Ova tema postaje interesantno područje istraživanja vodeći se opažanjima i okolinskim uvjetima rada u kojem smo, zbog vanredne situacije (Covid19), svi bili smješteni.

Kako posmatramo ugled statusa studenta / učenika u vremenima vanredne situacije, a kako kada je situacije uobičajena te koji nas faktori navode na prepisivanje a koji nas faktori navode na izbjegavanje prepisivanja ??

Cilj ovog rada svakako nije prozivka učenika sa statusom prepisivača ili ikakva priznavanja ičega, nama je cilj da do svakog studenta/ učenika dopru ove rečenice kako bi svi pojedinačno o sebi imali priliku razmisliti na način ili da se mijenjaju ili da razumiju i pomognu drugome da se mijenja.

Najčešći razlozi varanja

Studenti/učenici mogu varati na ispitima iz različitih razloga, a bitno je razumjeti da se motivacije svakog pojedinca mogu razlikovati. Neki uobičajeni razlozi zašto učenici varaju uključuju:

-Pritisak za uspjeh: Visoka očekivanja od roditelja, nastavnika ili društva, zajedno sa strahom od neuspjeha, mogu stvoriti ogroman pritisak na učenike. Neki mogu pribjeći varanju kao načinu da ispune ta očekivanja.

-Nedostatak pripreme: Studenti/učenici koji se osjećaju nespremni za ispit mogu varati kao prečicu da dobiju dobru ocjenu bez da ulažu neophodan napor da prouče i razumiju gradivo.

-Strah od posljedica: Strah od kazne, poput roditeljskog razočaranja, akademske uslovne kazne ili ugrožavanja budućih prilika, može navesti učenike da varaju kako bi izbjegli ove negativne ishode.

-Takmičenje: U visoko konkurentnim akademskim okruženjima, studenti mogu varati da bi zadržali ili poboljšali svoj rang u razredu, poboljšali prosjek ili podobnost za stipendije i druge mogućnosti.

-Loše upravljanje vremenom: Učenici koji se bore sa upravljanjem vremenom mogu se naći preopterećeni rokovima i pribjeći varanju kao načinu da se nose sa opterećenjem.

-Nedostatak interesovanja: Kada učenici vide predmet kao nezanimljiv ili nerelevantan, mogu varati da ga prođu bez ulaganja vremena u razumijevanje gradiva.

-Pritisak vršnjaka: Uticaj vršnjaka koji varaju može biti snažan motivator. Učenici mogu varati da bi se uklopili, posebno ako uoče da drugi rade isto bez suočavanja s posljedicama.

-Neefikasni sistemi evaluacije: Ako se metode ocjenjivanja smatraju nepravednim, preteškim ili nereprezentativnim za gradivo koje se predaje, neki učenici mogu pribjeći varanju kao načinu da se izbore sa onim što smatraju nepravednim sistemom.

-Očaj: Neki učenici se mogu suočiti s ličnim izazovima, kao što su zdravstveni problemi, porodični problemi ili finansijske poteškoće, što ih dovodi do varanja kao očajničke mjere za prevazilaženje prepreka.

Dobar drug/arica?

Istraživanja su pokazala da studenti češće navode da pomažu nekom drugom da vara nego da vara sebe. Učenici mogu pogrešno razumjeti neka ponašanja kao što su saradnja i kolegijalnost. Iz pogrešnog zaključka šta znači riječ „ saradnja“ dešava se i to da onda učenici međusobno prepisivanje doživljavaju kao vid saradnje i kolegijalnosti što je svakako pogrešno izveden zaključak. Testovi koje radite zasebno su odraz samo vašeg znanja prikazanog na papiru i trebalo bi da se samo svojim znanjem ističemo.

Online varanje

Online varanje odnosi se na bilo koju vrstu akademskog nepoštenja ili prevare koja se događa na internetu, odnosno na računaru/ laptopu, a kako tehnologija napreduje, nastavnicima postaje izazovno pratiti različite načine na koje studenti mogu biti uključeni u akademsko nepoštenje. To može uključivati varanje na online ispitima, plagiranje (poturanje tuđeg uratka kao svog) u online pismenim zadacima, kupovanje seminarskih radova, korištenje neovlaštenih pomagača tokom online nastave ili bilo koje drugo ponašanje koje je u suprotnosti s pravilima ili koje krši etičke standarde akademske zajednice.

Što se tiče online varanja, u jednom istraživanju na području Hrvatske, čak 75% studenata izjavilo je da su varali na svim tipovima zadataka, odnosno na ispitima, kolokvijima, domaćoj zadaći i seminarskim radovima, a gotovo pola njih je izjavilo da su počeli varati s početkom pandemije, odnosno da prije toga nisu varali. Osim lakše prilike za varanjem tokom online nastave zbog većeg osjećaja anonimnosti i manje šanse da budu uhvaćeni, te jedno od objašnjenja zašto su studenti varali je i socijalna izolacija koja je dovela do problema s mentalnim zdravljem kod nekih studenata. Studenti s lošijim mentalnim zdravljem mogli su odlučiti varati, jer nisu imali kapaciteta ni motivacije za učenjem.

Razlozi zašto neki studenti/učenici ne varaju

Razloge za nevaranje studenti u nekim istraživanjima obično navode kao sljedeće: vjerska uvjerenja, varanje je nemoralno, lični ponos, varanje je beskorisno, sramota biti uhvaćen, lične vrijednosti, dugoročni ciljevi, razumijevanje gradiva, radna etika, strah od posljedica, uticaj vršnjaka i porodice, razumijevanje procesa učenja, naglasak na učenju, a ne na ocjenama, efikasne strategije učenja..

Kohlbergova teorija moralnog razvoja

Teorija moralnog razvoja Lawrencea Kohlberga opisuje kognitivne i afektivne procese uključene u moralno rasuđivanje i donošenje odluka. Faze moralnog razvoja, karakteristične za ovu teoriju, opisuju napredovanje moralnog rasuđivanja kod pojedinaca od djetinjstva do odrasle dobi. Model opisuje šest različitih faza, koje se mogu grupirati u tri opće razine: predkonvencionalnu, konvencionalnu i postkonvencionalnu. Idemo redom:

I. U predkonvencionalnom stadiju pojedinci se usredočavaju na vlastiti interes i ličnu korist, a njihovo moralno razmišljanje vođeno je željom da izbjegnu kazne i dobiju nagrade. Prva faza predkonvencionalne razine je orijentacija na kažnjavanje i poslušnost. Na primjer, dijete možda neće varati na nekom ispitu ili zadatku, jer se boji kazne ukoliko bude uhvaćeno. Druga faza predkonvencionalne razine je instrumentalna relativistička orijentacija u kojoj se odluke donose na temelju nagrada. U ovoj fazi pojedinci se ne bave moralnim implikacijama svojih postupaka, već samo svojom ličnom dobiti, a briga za druge uglavnom se temelji na uzvraćanju, a ne na odanosti, zahvalnosti ili pravdi. Osoba koja se nalazi u ovoj fazi mogla bi zaključiti da je u redu varati ukoliko će za to biti nagrađena većom ocjenom.

II. U konvencionalnom stadiju pojedinci počinju shvatati važnost održavanja društvenih odnosa i prilagođavanja društvenim normama. Treća faza konvencionalne razine je prilagođavanje volji grupe te se dobrim ponašanjem smatra ono ponašanje koje zadovoljava druge u grupi. Na primjer, neki učenik bi mogao odlučiti varati na ispitu isključivo kako bi bio prihvaćen od strane vršnjaka. Četvrta faza konvencionalne razine je usmjerenost na održavanje zakona i reda. Na primjer, dijete može slijediti pravila u školi jer vjeruje da je važno održavati red i poštivati autoritet svojih učitelja.

III. U postkonvencionalnom stadiju pojedince karakterizira procjena morala utemeljena na apstraktnim načelima, a ne na društvenim pravilima. Ne dosegnu svi ovaj stupanj moralnog razvoja. Peta faza postkonvencionalne razine je orijentacija na društveni ugovor i individualna prava. U ovoj fazi pojedinac razumije da su vrijednosti i zakoni subjektivni i da se mogu razlikovati od osobe do osobe, a neke vrijednosti, poput slobode, smatraju se značajnijima od samih zakona. Osoba na ovom stupnju moralnog razvoja mogla bi odbiti varati na testu, iako zna da će to štetiti njenim ocjenama, jer vjeruje da je varanje pogrešno. Šesta faza odnosi se na orijentaciju prema univerzalnim etičkim načelima. U ovoj fazi pojedinci usvajaju univerzalna moralna načela za koja vjeruju da vrijede za sve ljude, bez obzira na kulturu ili kontekst te imaju duboko razumijevanje važnosti poštenja, pravde i jednakosti i vođeni su tim načelima u donošenju moralnih odluka. Kada su suočeni sa sukobom između zakona i svoje savjesti, oni slijede svoju ličnu, individualnu savjest. Pojedinac na šestom stupnju Kohlbergove teorije moralnog razvoja ne bi varao na ispitu jer vjeruje da je to u suprotnosti s njegovim načelima poštenja, pravde i jednakosti te da varanje općenito šteti integritetu obrazovnog sistema i društva u cjelini.

Ova teorija bi nam mogla dati uvid u to na kojoj razini i fazi moralnog razvoja od djetinjstva do odrasle dobi se mi nalazimo te shodno tome razumjeti naše postupke i raditi na poboljšanju istih.

Budi siguran/na u sebe, budi cool i reci NE prepisivanju.

Dženita Čizmo, diplomirani psiholog